Banner Top
Пријави се

Dodikov govor na Saboru: Ljubav za Republiku

  • Објављено у Теме

Još jednom želim sve da vas pozdravim i da kažem da ste vi nesumnjivi krivci što će ovaj izvještaj biti dugačak, tako da morate da imate strpljenja. Iza nas su naše najbolje godine, godine u  kojima smo imali uspjehe i Sabor je uvijek prilika da te uspjehe, naravno i neke neuspjehe, kažemo i osvijetlimo.

Ovo su bile naše najbolje godine, iza nas su četiri godine osvajanja slobode koje je SNSD uradio na maestralan način boreći se za primjenu i poštivanje prava međunarodnog sporazuma, osvajajući ponovnu slobodu za Republiku Srpsku i za sve ljude u njoj.

Ovo su bile godine u kojima smo zadobili nesumnjivu političku moć i postali jedna od najjačih političkih partija ne samo ovdje u Republici Srpskoj, nego i u regionu. Sada nas ima 150 hiljada.

Počeli smo davno, neshvaćani i omalovažavani, ali nikada nismo odustali. Taj broj od 150 hiljada naših članova je naša ogromna obaveza. To je 150 hiljada očekivanja i nada, to je 150 hiljada odgovornosti za uspjeh prema svima koji nas čak i ne shvataju, a žele da imaju sređeno i odgovorno društvo koje nesumnjivo samo mi možemo da napravimo ovdje u Republici Srpskoj. Treba reći da sve ove godine nikada nismo vodili nikakvu posebnu akciju za povećanje broja naših članova, mi smo uvijek pred izbore bilježili značajan broj onih koji su htjeli da se učlane u SNSD i to je na neki način bila najava naših maestralnih pobjeda na opštim i lokalnim izborima, na izborima za Predsjednika Republike, na izborima za Parlamentarnu skupštinu i Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Naša partija je u međusaborskom periodu načinila veliki iskorak u organizacionom segmentu, dogradnji horizontalne strukture. Naša parola je bila: mjesni odbor za svako biračko mjesto. Naši odbori su to učinili svuda gdje su postojali naši ljudi. Danas ukupno imamo 2.000 mjesnih odbora, a kada se tome dodaju još mjesni odbori Mladih socijaldemokrata i Aktiva  žena, premašujemo 3.500 mjesnih odbora što je impozantan broj. Kada se uzme da u periodu angažmana i aktivnosti oko kampanje u svakom mjesnom odboru učestvuje po desetak ljudi, onda to govori da je neposredno angažovanih aktivista u okviru izbora koje smo imali bilo najmanje 35 hiljada naših aktivista. Naš cilj je da za izbore 2014. godine imamo najmanje 6.000 mjesnih odbora i to je najbolja garancija da ćemo uspjeti na slijedećim izborima. Samo ona partija koja živi sa problemima ljudi može da računa na uspjeh. Ona partija ko ja to ne čini ili se odmetne ili ne shvata potrebu običnog čovjeka, ne može da računa na uspjeh.

Danas krećemo u jedan novi period: koji se odnosi na to da moramo da shvatimo i prihvatimo tegobu običnog čovjeka. Naš uspjeh će zavisiti od toga koliko smo prepoznati kao oni koji imaju obavezu prema problemima. Ako budemo i dalje otuđeni, ako bude mjesta za neshvatanje običnog čovjeka, SNSD neće imati dobar rezultat na slijedećim zborima. Mi smo danas jedna od najorganizovanijih političkih stranaka na prostoru bivše Jugoslavije. Danas je naše rukovodstvo i partija u cjelini, predmet mnogih osporavanja i nastojanja da se umanji naš značaj kako bi se ovdje pružila šansa mešetarima koji su našim dolaskom izgubili svoj značaj i svoju poziciju. Zato je potrebno i zato smo mi partija koja se prepoznaje kao ona koja je permanentno vodila izbornu aktivnost i nikada nismo prestali da vodimo kampanju. Odmah kada se završe izbori, bili smo u novoj kampanji u nastojanju da pridobijemo ljude, da pridobijemo podršku za naše programe, da pridobijemo značajan kapacitet da možemo da odlučujemo.

Mi smo danas na ovim prostorima lideri na komunikacijskom planu, imamo svoj blog, info portal, zvaničnu veb-stranicu, novine, imamo masovnu internu SMS komunikaciju, imamo profesionalno osoblje osposobljeno za upravljanje svim segmentima. Tehnološki smo, u smislu hardvera i softvera, potpuno samostalni. Imamo i produkcijski odjel za digitalnu štampu sa profesionalnom poslugom što nam omogućava brzu podršku za svakog kandidata čak i na lokalnim izborima. Mi smo zaokružili naš period jačanja organizacionog i tehničkog usavršavanja i zato želim vama delegatima sabora da kažem da je stanje u tom pogledu nesumnjivo najbolje i da služi kao primjer mnogim političkim partijama koje žele da postignu i dosegnu taj okvir.

Uspostavili smo jasnu i transparentnu unutarstanačku proceduru za kandidovnje naših kandidata na svim nivoima iz baznih punktova naše terenske strukture. Uspostavljena je kandidatska ravnopravost mladih i žena u okviru SNSD–a što govori o tome da značajan broj načelnika u Republici Srpskoj dolazi iz ovih struktura. Mi smo jedina partija u BiH koja ima načelnika opštine iz mladih socijaldemokrata, a pet žena su načelnice opština u Republici Srpskoj i u Drvaru. Naša unutrašnja struktura je prepoznatljiva po prijemu članstva koji je regulisan numerisanim pristupnicama, uspostavljena je kadrovska komisija, uspostavljena je strateška članarina koja ima sve veći uticaj na našu strukturu i naše funcionisanje u skladu sa evropskim standardima koje slične partije imaju. Organizovan je Trening centar za obučavanje trenera i naših mladih, a i drugi aktivisti prolaze kroz tu strukturu. Održano je pet sjednica glavnog odbora, postali smo članica Socijalističe internacionale. Savez nezavisnih socijaldemokrata, i to želim posebno da istaknem, posluje finansijski stabilno, samostalno i potpuno transparentno. Kupili smo plac za izgradnju sjedišta glavnog odbora SNSD-a.

SNSD je stranka koja djeluje u oba entiteta BIH. U dva izborna ciklusa na izborima 2006. i 2010. godine ostvarili smo izborne pobjede. U prvom 2006. broj naših poslanika u narodnoj skupštini bio je 41, a u posljednjem 38 poslanika. Treba primjetiti da smo procentulano dobili veći broj glasova, ali zbog tehnike obračuna imamo manji broj poslanika. Mi smo danas u oba ciklusa vodeća stranka Vlade Republike Srpske i činili smo to zajedno sa našim koalicionim partnerima koje ste mogli danas ovdje da vidite. Uradili smo sve da zajedno sa njima održimo stabilnost Republike Srpske i da usvojimo politike koje su nesumnjivo dovele do toga da je Republika Srpska danas faktor i vlasnik sebe, Republika Srpske odlučuje o sebi, ali Republika Srpska odlučuje i o BiH. Danas, kao i u prvom ciklusu, svi važni funkcioneri na nivou BiH i Republike Srpske dolaze direktno iz članstva SNSD-a. Imamo značajan uspjeh u Predstavničkom domu Parlamenta BiH nakon izbora 2010. godine, povećali smo broj naših poslanika sa sedam na osam, tako da smo ravnopravno sa drugom političkom partijom iz BiH, imamo isti broj poslanika.

SNSD danas ima najveću podršku birača u BiH.

Mi smo uvijek u našoj politici stavljali prioritet na  dijalog i saradnju. U početku to je bilo sa strankama koje su imale sličan pogled na tadašnju situaciju ili onaj stepen odgovornosti koji će sačuvati mir i stabilnost u BiH, a time i Republiku Srpsku od nestanka i ukidanja. Bilo je uobičajeno da se misli, kao što je izjavio jedan političar iz BIH,  tvrdeći da mu je bila poznata namjera da se Republika Srpska izbriše gumicom. Zato su bila uspostavljena bonska ovlaštenja. Niko se u svijetu zbog toga ne bi posebno uzbudio i pobunio, jer je Republika Srpska, ne samo za vrijeme rata i nego i poslije rata, bila označena kao tvorevina etničkog čišćenja. Tada smo 2006. godine sa ovakvih pozicija počeli da se bavimo našim unutrašnjim pitanjima i odlučno definisali našu politiku.

Ključni događaj između dva Sabora u političkom smislu obilježile su aktivnosti u kojima se raspravljalo o realizaciji i kršenju Dejtonskog sporazuma, posebno Aneksa 4 koji se zove ustav BiH. Tu je, nakon rata, još uvijek prijedlog različitih koncepata o strukturi BiH, što je istakao i tadašnji Visoki predstavnik Miroslav Lajčak u obraćanju OEBS-u 2007. godine kada kaže: “Bošnjaci Republiku Srpsku smatraju nelegitimnom. Srbi i Hrvati se sa svoje strane boje dominacije Bošnjaka u bilo kojoj unitarnoj državi. Niko ne želi biti manjina, svi žele imati svoju vlastitu jedinicu. Ne želim sugerisati da će sistem vlasti u BiH ikada prestati biti komplikovan, malo je multinacionalnih zemalja kojima je to moguće da vlast ne bude kompilkovana“.

Upravo je zbog nametanja izmjena zakon o Savjetu ministara i poslanika u radu Parlamentarne skupštine od strane OHR-a i gospodina Lajčaka, Narodna skupština je oktobra 2007. godine raspravljala i tada je konstatovano da BiH ima šansu da ide ka konačnom pomirenju, demokratskom razvoju, korišćenju svih ljudskih, prirodnih i ekonomskih potencijala na dobrobit svih njenih građana, ako taj put gradi na osnovu dijaloga  svojih političkih predstavnika izabranih voljom naroda. Taj dijalog može donijeti unutrašnji dogovor koji jedino može biti zalog trajnog mira u ovoj zemlji. To je jedini dobar put za opstanak BiH, nastavak njenog puta ka evropskim integracijama. Insistiranjem na ustavnosti i zakonitosti, Republika Srpska je otvorila novu stranicu ostvarivanja svojih prava koje je unijela u Dejtonski mirovni sorazum i što je potvrđeno njenim statusom strane potpisnice svih 11 aneksa Dejtonskog mirovnog sporazuma. Narodna skupština je odredila da Visoki predstavnik svojim nametanjem ugrožava demokratsko uređenje BiH određeno i garantovano međunarodnim ugovorom. Pominjem ovo zato što smo tada prikupili snagu da kažemo ne. Naša odlučna akcija da spriječimo formalne promjene, način odlučivanja u Savjetu ministara i Parlamentarnoj skupštini, značilo je da smo spremni na borbu. Tu borbu smo otpočeli i vodili svo ovo vrijeme i pobijedili u značajnom trenutku. Rekli da Visoki predstavnik ne može više da se ponaša  na taj način da mijenja poslovnik o radu parlamenta i da nameće zakone. To je bio ključni momenat našeg pribavljanja samosvijesti o nama, naše borbe da naprosto dođemo do onoga što smatramo da jeste poštivanje međunarodnog sporazuma koji je Opšti okvirni sporazum za mir parafiran u Dejtonu, a potpisan u  Parizu. Tim sporazumom BiH je uspostavljena kao složena država sastavljena od dva entiteta – Republike Srpske i Federacije BiH, čime je defnitivino potvrđen status Republike Srpske kao entiteta. BiH je zajednička država tri konstitutivna naroda, Bošnjaka, Srba, Hrvata i ostalih naroda i građana, piše u Ustavu. Njena unutrašnja struktura će se razvijati na osnovu dogovora i konsenzusa kao temeljnih vrijednosti svake višenacionalne države.

BiH mogu očuvati i  učiniti demokratskom samo njeni narodi i građani, neposrednim putem i dijalogom predstavnika izabranih na slobodnim demokratskim izborima. Samo takva usaglašena rješenja su garancija  provodivosti. Mi smo definisali politiku i dogovor koji znači da stranci moraju biti van toga i nije bilo lako. Danas stranaca nema u unutrašnjim razgovorima, ustvari, pojavljuju se tamo gdje mogu kao što je to bilo u Federaciji, a u Republici Srpskoj i tamo gdje sjede predstavnici Republike Srpske, stranci ne mogu da modeliraju ustavne promjene ili bilo koje donošenje zakona. Mislim da je to naša velika  pobjeda i u tom pogledu mislim da možemo ocijeniti da je SNSD dao nesumnjiv doprinos jačanju ovakve politike koja je uticala bitno na stabilnost, samostalnost i samosvijest Republike Srpske o njenim moćima. Mi smo svo ovo vrijeme pozivali na mir i toleranciju različitih stavova, na puno poštovanje slova Dejtonskog sporazuma, zagovaranje konsenzusa domaćih političkih faktora, na potpun prenos vlasništva nad procesima u BiH na domaće institucije, na transformaciju kancelarije Visokog predstavnika u kancelariju specijalnog predstavnika. Sada zagovaramo da Visoki predstavnik ode.

Opredijeljeni smo za evropski put Republike Srpske i BiH, za dijalog i saradnju sa drugim entitetom, za regionalnu saradnju, za napredak u reformama u kojima će potpuno biti zaštićeni interesi građana Republike Srpske. Odbacujemo i odbacivali smo pozive na nametanje izmjena i jednostrano prekrajanje Ustava i unutrašnjeg uređenja BiH, definisanog međunarodnim ugovorom. Učestvovali smo u Butmiru i tada odlučujuće uticali da ono što je bio proces donošenja novog Ustava u BiH, doživi fijasko. Ne želimo da učestvujemo u procesima masovnih ustavnih promjena, ali želimo da to bude vlasništvo domaće strukture bez modeliranja bilo koga iz inostranstva.  Ojačali smo naš pristup da se bilo koja  pitanja u BiH mogu razmatrati samo u institucijama Republike Srpske na način da Republika Srpska kao strana potpisnica Dejtonskog sporazuma donese o tome odluku,  pa tek onda organi BiH, znači Parlamentarna skupština se pojavljuje na tehničkom nivou promovišući već ranije dogovoreni sporazum. To  je način na koji se poštuje Ustav i to je način na koji možemo da idemo dalje. Mi želimo da Republika Srpska ojača svoju poziciju sporazumne strane, mi smo jedina strana za sporazume zajedno sa Federacijom BiH. Tako piše u Ustavu i mi samo želimo da  zaštitimo nas i našu Republiku od prenosa nadležnosti sa Republike Srpske na zajedničke organe. Zato smo u nekoliko navrata vršili analize oduzetih i preuzetih nadležnosti.

Ocijenili smo da je u 68 slučajeva došlo do prenosa i preuzimanja nadležnosti sa institucija Republike Srpske na institucije BiH, a da je samo u tri slučaja Narodna skupština Republike Srpske dala svoju saglasnost. Ovo  je učinjeno maksimalnim kršenjem Dejtonskog mirovnog sporazuma od strane Visokog predstavnika koji je arogantno nametao zakone, vršio prenos nadležnosti i mi na to  ne možemo nikad da pristanemo. Mi ćemo našu politiku odrediti upravo tako i dati fokus na pitanje nadležnosti. Visoki predstavnik nikada nije imao pravo da nametne zakon. U „Bonskim ovlaštenjima“ piše da on  može da donese odluke iz nadležnosti Vijeća ministara i Predsjedništva BiH. Nigdje ne piše da može da donese odluke ili zakone u ime Parlamenta BiH. Ta „Bonska ovlaštenja“ se žele ponovo da čitaju, ona su zloupotrijebljena, ona su prevara i zato Visoki predstavnik ne može da ima našu podršku za bilo kakvo nametanje zakona. Već dugo Republika Srpska ne prihvata nametanje zakona od strane Visokog predstavnika ne dovodeći u pitanje njegovu ulogu koju ima u Dejtonskom mirovnom sporazumu, a to znači da je tumač Dejtonskog sporazuma, ali tumač nije zakonodavac, tumač nije ustavotvorac, a Visoki predstavnik se pojavljivao kao takav. Ovakav politički stav institucija BiH, odnosno institucija Republike Srpske, nesumnjivo u sebi ima temeljno određenje ove stranke.

Da nije bilo volje ove stranke ni ovaj stav ne bi bio jasan, nastavili bi sa degradacijom naših prava i došli  bi u poziciju da Republika Srpska bude prazna ljuštura u kojoj nema nikakvog sadržaja, a svi mi, njeni građani bi se doveli u poziciju da jednog dana zaključimo da u takvoj praznoj ljušturi ne vrijedi da se živi. Zato je bilo važno biti odlučan, zato prenos nadležnosti, bez prethodnog dogovora entiteta, ne može više da se dešava. To će biti osnovna poluga naše politike i u budućnosti. Mi smo tražili od Visokog predstavnika da stavi van snage sve bespravno donošene odluke i zakone. On je ignorisao naše zahtjeve i otišao je u Savjet bezbjednosti tražeći da Savjet bezbjednosti retroaktivno pokrije sve ono što je bilo koji Visoki predstavik radio u prošlosti. Na svu sreću, i našom aktivnošću koju smo provodili, Savjet bezbjednosti to nije uradio. Danas imamo situaciju da postoji značajan broj institucija u BiH koje nemaju ustavno određenje, koje nemaju ustavno ishodište. Danas imamo institucije koje rade i primjenjuju pravo, a nemaju ustavnu osnovu, one imaju samo političku podršku Visokog predstavnika.

Moraćemo se vratiti tim pitanjima i ponovo razmotriti pitanja vezana za mnoge institucije, prije svega za Sud i Tužilaštvo BiH, što smo pokrenuli u toku ove godine i doveli do toga da se otpočne dijalog na nivou Evrope, BiH, odnosno Republike Srpske. To je bila jedna od uspješnih aktivnosti. Danas su izvan procedure o tome kako će izgledati pravosuđe i kako će izgledati Tužilaštvo u cjelini, i Sud, oni koji su kreirali nakaradna rješenja u BiH a to su prije svega Visoki predstavnik koji nije dio evropske strukture, tu su i one ambasade koje su bezočno pokušavale da uvijek nametnu institicije BiH smatrajući da će vrijeme pokriti njihove nezakonitosti ili da će obezbijediti nekim drugim autoritetom da ih očuvaju. Mi moramo jasno da kažemo da naše odlučno opredjeljenje, da naša prava branimo referendumom. To mora ostati naša  dominantna politika.

Referendum je demokratski institut, mi smo pravno uredili taj institut i Republika Srpska u svakom trenutku na svako pitanje može da raspiše referendum i da se izjasni o tome. To pravo nikad ne smijemo izgubiti. To pravo hoće da nam otmu i hoće da ga proglase destabilizirajućim faktorom u regionu, hoće da kažu da smo remetilački faktor, al to pravo pripada nama i nikada ga se nećemo odreći i uvijek ćemo raspisati referendum kadgod bude trebalo, da pokažemo da se naša prava moraju poštovati i afirmisati. Tako je  bilo u toku ove godine kada je Evropa shvatila našu odlučnost, a mi prihvatili da u dijalogu sa njima otvorimo strukturalni dijalog o pitanjima pravosuđa. Danas to traje i neće biti lako i nema brzih rješenja. Svo ovo vrijeme smo ostvarivali saradnju sa drugim strankama u zemlji i regionu i to je bila stalna aktivnost naše partije i vlasti gdje smo mi učestvovali. Danas je Republika Srpska, zahvaljujući politici SNSD-a, članica Savjeta regija Evrope. Republika Srpska je potpisnica svih 11 aneksa Dejtonskog mirovnog sporazuma, pa i onog o Visokom predstavniku. Dejtonski sporazum je odredio strukturu BiH i utvrdio da je ona složena država i mi želimo da se to što je tu napisano, dosljedno poštuje i tumači. Naša buduća akivnost mora da se bazira upravo na tome, mi ne smijemo odustati od Dejtonskog sporazuma. Naš pristup tome mora ići ka vraćanju izvornih ovlaštenje Dejtonskog sporazuma. Mi moramo da odbacimo politiku duha Dejtona. Mi moramo da odbacimo politiku u kojoj se put ka Evropi smatra putem uspostavljanja novog političkog sistema u BiH. Evropa za nas nije prioritet ukoliko ugrožava  našu autonomiju. Evropa jeste željeno mjesto, ali ono može da bude dosegnuto samo onda i uz našu volju,  ako poštuje sve nas i naša prava koja su zacrtana u ustavu i naše opredjeljenje da imamo Republiku Srpsku. Ni jedna druga Evropa nama ne treba, nama ne treba Evropa u kojoj ćemo mi nestati, već ona koja će nas podržati. Ta Evropa, čini mi se, nazire se i možemo da primijetimo da postoji više razumijevanja i odnosa prema našim stavovima. Tome je doprinijela samo jedna politika, politika naše istrajnosti, našeg kontinuiteta i naše želje da čvrsto držimo ono što smo dobili u Dejtonu.

Naša vizija i ciljevi moraju ići u tom smjeru da Republiku Srpsku vidimo kao naš osnovni prostor za političko djelovanje, i način na koji ćemo ga oblikovati do 2020. godine. Protekli period je značajan po ostvarivanju rezultata SNSD-a i kreiranja političke pozicije Republike Sprske o kojoj sam samo neke naznake dao danas. Razumijevajući da su mnoge stvari koje smo učinili vama poznate nema potrebe da ih ponovo govorim ali, SNSD će na kraju svog puta moći da kaže da je uspješna politička partija samo pod uslovom da period koji dolazi prođemo uspješno i da budemo uspješni kao što smo bili do sada. Naša politika će se zasnivati na Dejtonskom sporazumu, na međunarodnom pravu, na odgovornoj politici i jasnim stavovima. Ova 4 elementa su osnov i našeg budućeg političkog djelovanja. Da bismo zadržali ono što smo ostvarili na političkom planu, neophodno je ostvariti rezultate na ekonomsko-socijalnom planu. Ono što je do sada učinjeno – dobro je, ali se mora nastaviti sa održavanjem makroekonomske i socijalne stabilnosti. U tom cilju moraju se restruktuirati resursi koje ima Republika Srpska koji se mogu odrediti takođe u četiri elementa. A to je hrana, energija, voda i permanentno obrazovanje radi ostvarivanja znanja. Dolazak do znanja koje će moći da nas stavi u poziciju konkurencije sa okruženjem i sa Evropom. Vlada Republike Srpske, koju mi vodimo, ima nesumnjivu odgovornost za kreiranje  ekonomskog sistema koji mora da preživi globalnu ekonomsku krizu. Malo danas ljudi kod nas želi da shvate da je globalna kriza zadržala nesumnjivi napredak koji smo imali do 2008. god., i da smo morali naše političke resurse da upotrijebimo na odbranu od posljedica od globalnih ekonomskih i socijalnih trendova. Danas vidimo da mnoge zemlje u svijetu prolaze kroz težak period. Danas mi ovdje trebamo jasno reći  da je uspjeh  zadržati socijalnu i ekonomsku stabilnost i ne dozvoliti da naša ekonomija pada i da naši pokazatelji budu loši.

Naše političko djelovanje ima i peti element kojim ćemo se rukovoditi u ostvarivanju političke i ekonomske moći – to je, prije svega, ljubav prema Republici Srpskoj kao našoj primarnoj društvenoj zajednici. Republika Srpska je naše trajno mjesto. Naše društvo je Republika Srpska, pa je samim tim uspjeh ili neuspjeh Republike Srpske uspjeh ili neuspjeh svih nas pojedinačno, a naravno i SNSD-a, kao vodeće političke partije. Ako je tako, onda se mora dati odgovor na nekoliko jasnih političkih pitanja i definisati jasni politički pravci budućeg djelovanja kako bi se doprinijelo uspjehu Republike Srpske, kao i svih nas i stanovnika Republike Srpske. Zato ću neuobičajeno govoriti o jednoj stvari koja mi se čini važna.

Ja sam je često govorio da volim Republiku Srpsku i da je osnova mog političkog, i našeg, djelovanja ta ljubav. Mnogi su se oko toga šegačili. Ja mislim da je ta izjava i taj pristup odlučujući i ključan. Naravno da je Republika Srpska naš interes. Ali i odnos prema njoj mora da bude jači od samog interesa. Ljubav prema zajednici je ogroman pokretač i snažan stimulans za najvažnije procese koje očekujemo. Mi u Republici Srpskoj moramo da vjerujemo i da damo svoj lični doprinos da ona postane uspješna zajednica. Veoma često pravimo paralele sa nekim drugim društvima i zemljama, pa lamentiramo zašto nismo kao  oni. Između ostalog  zato što nemamo odnos prema Republici Srpskoj kakav imaju pripadnici tih društava prema svojim zemljama. Poštuj sebe da bi te drugi poštovali. To nije nešto što sam ja izmislio, to je istina. Prestanimo sa nipodaštavanjima svega onoga što je naše. Okrenimo se, jer drugo nije bolje. Mi imamo najbolju vrijednost i te vrijednosti trebamo da čuvamo. Okrenimo se, vjerujmo u sebe i Republiku Srpsku i pokrenimo svoje procese sami. Bez da ih drugi definišu i da nam drugi određuju gdje treba da krenemo i kuda treba da stignemo. Obično to stizanje je u nedođiju. Samo onda kada smo bili svjesni nas, imali smo uspjeh, onda kada smo pratili bili smo na stranputici. Treba prestati sa defetizmom i malodušnošću.

Nije sjajno, naravno, ima problema. Ali šta je odgovor? Kuknjava  sigurno nije. Vjera u uspjeh nije dovoljna da se uspjeh i ostvari. Ali bez vjere u uspjeh nema uspjeha. A moram da kažem da sam savršeno svjestan da postoje centri koji šire defetizam, a ja za njih imam, i za sve nas, nekoliko važnih pitanja. Gdje se to oko nas u zemljama koje su po sistemu i problemima kroz koje je prošla Republika Srpska, slični, živi bolje? Možda u Federaciji se živi bolje? Srbiji? Ili možda u Hrvatskoj se živi bolje? Možda je to vidljivi ekonomski procvat Slovenije ili Grčke, Bugarske ili Rumunije? Ne smijemo se zavarati. Ta društva grcaju u teškim problemima i te probleme moraju rješavati i boriti se protiv njih. Ali kako je moguće da se niko iz vana ne bavi slovenačkim ili hrvatskim problemima, na unutrašnjoj sceni. Ni problemima Srbije, niti haosom u Federaciji. Ne, samo je Republika Srpska ta koja privlači pažnju i čiji problemi su odjednom interesantni mnogima. Pažnja mnogih krugova brižljivo je usmjerena na to da ljudima u Republici Srskoj zgade Republiku Srpsku, vlast, sistem, društvo. Da unesu među ljude apatiju i letargiju. Masa nezadovoljnih i umrtvljenih ljudi bez ljubavi i vjere u uspjeh Republike Srpske onda je idealna za mešetare, domaće i strane, da realizuju svoje projekte. Zato je potrebna ljubav  i vjera i zato o tome ja danas govorim. Bez njih nema uspjeha i njima moramo da se posvetimo. Nema dana da se u javnosti ne pojavi ova ili ona organizacija, analitičar ili političar, ambasadori, sa procjenama i ocjenama o Republici Srpskoj i njenim stvarnim ciljevima.

Danas je ovo mjesto kada trebamo da budemo jasni i nedvosmisleni. Nemojmo ostaviti sumnju u pogledu naših želja i naših ciljeva. Naš cilj je jaka, stabilna, uspješna i prosperitetna Republika Srpska. Naš cilj je mir. A garant mira je međunarodni ugovor sa svim svojim aneksima. Dakle, naš cilj je u miru graditi uspješnu Republiku Srpsku. Može li jasnije? Možda i može.

Naš cilj nije da je gradimo izvan okvira koji je definisan međunarodnim mirovnim ugovorom iz Dejtona i Pariza i svih njegovih aneksa. Mi nismo, niti ćemo napraviti ijedan potez koji će dovesti u pitanje bilo koju od odrednica ovog dokumenta. Mi hoćemo da poštujemo sve preuzete obaveze i da ostvarimo sva naša data prava. Jasno i nedvosmisleno. Poštujemo teritorijalni integritet i međunarodni subjektivitet Bosne i Hercegovine. Unutrašnje uređenje Bosne i Hercegovine je stvar nas. Nametnuta rješenja o unutrašnjem uređenju  u BiH moraju da budu preispitana. Ali, tražimo jednako poštivanje ustavnog, političkog, pravnog i teritorijalnog subjektiviteta Republike Srpske unutar Bosne i Hercegovine. Poštujemo sve ono što Ustav daje kao nadležnost Bosni i Hercegovini, ali isto tako insistiramo da se poštuje sve ono što se u tom smislu istim Ustavom daje kao nadležnost Republici Srpskoj. Sve ono što je nadležnost Bosne i Hercegovine, Republika Srpska nema pravo da uzurpira. Ali ni  ono što je nadležnost Republike Srpske, Bosna i Hercegovina nema pravo da uzurpira. Opet, jasno i nedvosmisleno. Kada bismo malo zagrebali ispod površine, pa se upitali - šta je to konkretno ? Tada vidimo da Republika Srpska od Dejtona, pa na ovamo, do danas, ni na koji način nije uzurpirala niti jednu nadležnost Bosne i Hercegovine   i to hoću da bude osnovna poruka. Nije bilo prenosa nadležnosti sa BiH na entitet. Nije bilo unilaterarnih akcija. Nije bilo ničeg. Danas to ne postoji na stolu. Danas samo postoji na stolu otimačina od Republike Srpske i pokušaj otimačine nadležnosti koji smo vidjeli ranije. A danas ne smijemo da se uljuljkamo  pred pričom: „Niko ne dovodi u pitanje Republiku Srpsku.“ Ne dovodi zbog naše odlučnosti.  Kada ova odlučnost prestane da postoji, ponovo će biti upitna Republika Srpska.

Danas se taj proces odvija na drukčiji mačin, danas taj proces otimanja nadležnosti nije umro, niti je stao, niti će stati. Taj proces je živ i djeluje. Taj proces više ne udara na velika vrata  Ešdaunovim maljem, ali se prikrada kroz sve pukotine i traži da otkine svaku nadležnost, svako radno mjesto, u krajnjoj liniji  i svaku budžetsku i privrednu marku koju može. Naše je da se upitamo - da li mi to želimo ili ne. Ja sam rekao: Ne. Vi ste rekli: Ne. SNSD je rekao: Ne. Republika Srpska je rekla: Ne. U okviru toga „Ne“ mi ćemo se dalje kretati.

Nijedna autonomija na svijetu nije sebe ukinula niti degradirala. A zašto bi to uradila Republika Srpska? Zbog kojih ciljeva? Obećane Evrope? Ili nekog drugog? Ljubavi prema Bosni? Obećana Evropa nam je daleko. Mi želimo da se gradimo da bi bili dio Evropske unije. Ali ne moramo po svaku cijenu biti članice Evropske unije. Sačekaćemo da vidimo kako će Evropa da prođe kroz ove procese. Mislim da se oni treniraju na nama i žele da održe interes. Niko nam nije objasnio, iz Evrope, šta se to danas dešava u Evropi. Vidimo i sami da se dešavaju mnoge promjene. Bilo bi ozbiljno od strane evropskih predstavnika da nam objasne šta se dešava u Evropi i šta možemo očekivati u procesu pridruživanja. Sjećam se Špirića koji mi je prije sedam,osam godina rekao: Mi ne smijemo ići brzo tamo. Šta ako mi stignemo, a do tad, za deset godina, raspadne se Evropa? A mi dali sva svoja ovlaštenja Bosni i Hercegovini. Hoće li nam neko to vratiti? Naravno da neće. Zato je Špira bio vizionar. Naš prirodan interes je da svoju autonomiju čuvamo i njegujemo. Da odlučno i pravno, utemeljimo i zaštitimo svoja teritorijalna prava. To niko neće učiniti u ime nas. To sami mi moramo da uradimo. Nikada ne smijemo prestati vjerovati da to možemo, jer to neko drugi  osim nas ne može  uraditi. Mi nećemo rušiti niti ćemo praviti haos. Ali hoćemo insisitirati na tome da se stvari postave na pravno valjane osnove, da se definiše šta je optimalno i da se vodi politika čistog računa u Bosni i Hercegovini. Misli li neko da postoji i jedna pravna država, autonomija, na svijetu koja će ćutke gledati kako se krčme njena prava i njen novac. Ja mislim da ne postoji. Uprava za indirektno oporezivanje , isplaćivanje penzija po mjestu sticanja penzionog prava, vojni stanovi, ugroženi aranžmani sa MMF-om i sa Svjetskom bankom, rastrošni i predimenzionirani budžet zajedničkih institucija, desetine agencija i hiljade zaposlenih  koji ne rade ništa ili rade nešto što je entitetska nadležnost i za šta već postoje entitetski organi koji  rade stvarni posao.

Ogromna je lista pitanja koje moramo da stavimo na dnevni red. Kaže se: čist račun duga ljubav. Upravo je tako. Kada ljubav prestane, čist račun je jedina šansa da budete zajedno. Zar i mnogi brakovi nisu zbog toga očuvani? Tako vam je i u državi.

Poštujte naš subjektivitet, dame i gospodo, naše nadležnosti, naše institiucije i ne dirajte naš novac  i naša prava. I sve će biti u redu.  Problem jeste što je praksa svih ovih godina bila upravo suprotna. Pravljena je imaginarna Bosna i Hercegovina, pod pritiskom međunarodnih faktora. A od entiteta je stvarana prazna ljuštura. Mi smo taj proces zaustavili  i time navukli na sebe gnjev, ne samo Sarajeva nego i značajnog dijela međunarodne zajednice koja je sponzorisala politiku ukidanja entiteta i stvaranja navodno funkcionalne, a zapravo centralizovane Bosne i Hercegovine. Da li to znači da treba da odustanemo od svojih osnovnih interesa, zato što se neko ljuti?  Ja mislim da ne treba i znam da nećemo. Mnogi će pokušati da vas ubijede kako je to sve manje važno  i da je bitna ekonomija, životni standard i slično. Slažem se, naravno. Bitni su i ekonomija i životni standardi. Ali sve ove stvari koje sam pobrojao se direktno tiču upravo naše ekonomije i našeg standarda. Šta je bitnije za ekonomsku snagu jednog društva od nadležnosti za ekonomiju i prava i finansije. A upravo su nam oteli fiskalni sistem koji smo imali i definisan u Dejtonu. Tako se 2002. godine promijenila struktura fiskalnog uređenja Bosne i Hercegovine, a nama sada pričaju kako smo eto mi neuspješni i bavimo se nekakvim imaginarnim pitanjima, a ne ekonomijom. Želim da kažem da sve ovo što radimo je u fokusu upravo borbe za ekonomski status Republike. Ne nasjedajte pričama dušebrižnika. Znate, onih koji tobože žale ljude u Republici Srpskoj, puni su mediji u Federaciji o tome kako nas žale. Ispade da je naš spas u tome da njima prepustimo svoje nadležnosti, pa će nam onda biti bolje.

Ovo sada ne govorim nikome izvan Republike Srpske nego isključivo nama samima. Mi moramo izgraditi svijest da nema ličnog uspjeha bez uspjeha društva. I moramo učiniti sve da iza sebe ostavimo što je moguće bolje škole, bolnice, jaku policiju i sudove., dobre puteve  i efikasnu administraciju. Hoćemo li da živimo kao ljudi u razvijenom društvu onda moramo i da poštujemo obaveze i pravila kao oni. Nema uspjeha bez prava. I bez pravila. Odgovorno, brzo i pametno urađen posao  u svakoj službi,  direktno je u interesu svakog pojedinca i svih nas zajedno. Pozivam vas da se odnosimo prema poslu koji radimo, mjestu u kojem živimo, društvu kojem pripadamo, našoj Republici - kao najvrjednijoj našoj ličnoj imovini. Samo to je ispravno. Kada to shvatimo, onda ćemo svi moći da proglasimo naš većinski uspjeh. Pokažimo ličnim primjerom da shvatamo, možemo i vjerujemo. Izolujmo i locirajmo one koji to neće da urade. SNSD je godinama rastao na priči o borbi protiv kriminala i korupcije koju smo predvodili  protiv tada vladajućeg SDS-a, a kasnije i Vlade u kojoj je značajnu ulogu imao i PDP.

Koliko smo bili uporni i ubjedljivi, koliko su nam bili jasni ciljevi i jaki argumenti i koliko nam je narod vjerovao, željan promjena za stavranje boljih uslova za život, pokazala je 2006. godina. Na izborima na kojima su naši kandidati i naša stranka dobili natpolovičnu podršku na svim nivoima. Ali ipak i mi smo dozvolili da u naše redove uđu neki koji se slično ponašaju. Ključ uspjeha u budućnosti je što prije locirati i isključiti takve. Zato naša unutrašnja politika mora da se usmjeri ka tome. Naš unutrašnji odnos mora da bude kako i koji pojedinac između nas poštuje upravo ove promovisane vrijednosti da je cilj društvo, a ne pojedinac. Pojedinac je, naravno, cilj kada imamo uspješno društvo. Dozvolili smo, dakle, da u stranku uđu ljudi vođeni samo jedim motivom, da tu člansku kartu iskoriste samo za ličnu dobit ili promociju. Dozvolili smo da takvi već godinama naplaćuju radno mjesto u javnim preduzećima po nekoliko hiljada maraka pod izgovorom da taj novac daju stranci. To je laž. Ova stranka ima svoj novac. Njoj ne treba taj novac.

Krajnji je čas da se prvo u stranci uradi jasna podjela na ljude koji su sa nama samo radi ličnih interesa i ljude koji su spremni podnijeti teret društveno-istorijske odgovornosti za narod u Republici Srpskoj. Krajnje je vrijeme da mi u stranci kažemo takvima: Niste iz naše priče!

Sve naše institucije, inspekcije, kontrole, policija, tužilaštva, sudovi, imaju našu bezrezervnu podršku da pokrenu odlučan i beskompromisan okršaj sa svim kršenjima zakona i propisa. Svaki poslodavac i svaki rukovodilac u javnoj ustanovi, direkciji, agenciji i preduzeću, ima našu bezrezervnu podršku da insistira na poštivanju radnih obaveza, na kvalitetnom i predanom radu u službi. Mi njih moramo jasno podržati. Nema izuzetaka. Ovo vrijeme traži nove odgovore. Ako budemo spori i ne transformišemo se u ovom smislu, SNSD nema šta da čeka na sljedećim izborima. Ako neko misli da možemo da uspijemo, a da ne promijenimo svoj odnos prema društvenom dobru i interesu, taj se grdno vara i pravi SNSD-u ogromnu štetu.

Znam ja da to nije problem od juče, niti samo naš problem. Mnogi kubure sa sličnim problemima, a na ovim balkanskim prostorima je to već postao dio uobičajenog folklora. Zato naglašavam, zakoni, propisi, pravilnici i procedure se moraju poštovati. Obaveze i rokovi se moraju poštovati. Radno vrijeme i radna norma se moraju poštovati. Nema ali. Nema ako. Nego se mora. Uspijemo li u tome, uspjećemo u svemu.

SNSD je bio avangarda u mnogim stvarima u Republici Srpskoj. Prvi smo otvoreno rekli: Ne, štetnoj politici nekih ranijih struktura, kada niko nije smio da progovori. Prvi smo rekli: Ne, privatizacionoj bandi. Prvi smo odlučno sasjekli švercere drogom. Prvi smo rekli ne međunarodnim mešetarima koji su htjeli da dokusure Republiku Srpsku. Prvi smo se upustili u igru da Istočno Sarajevo, Trebinje i mnoge naše sredine budu sigurne sredine, a ne da njima šetaju ubice, koje svaki dan ubijaju nekoga. Ko je pametan, naravno, on će shvatiti, a ko ne, ili ne želi, on mora da se suoči sa zakonom. Jer, ponoviću još jednom, nema izuzetaka.

Kao predsjednik partije i Republike, tražiću od institucija da se sa posebnim osvrtom bave svim ovim devijacijama. I u okviru nas, naravno. Niko nije savršen. Tražim da se prvo preispita sve ono što ja radim, kako bih imao legitimitet da tražim da se preispita sve ono što vi radite.

Odnosimo se prema Republici Srpskoj kao prema svojoj kući, na radost nas i naših prijatelja, a na žalost i jad svih naših neprijatelja. SNSD jedini ima kapacitet da pokrene ovu ogromnu promjenu u mentalitetu. SNSD jeste svjetlosnim godinama odmakao od partija čija se politika svela na slušanje stranih gazda i krađi domaćih para. Oni pljuju po nama, a nemaju nikakvo pravo na to, jer sve što smo radili, radimo bolje i odgovornije od njih. Ali to ne znači da ne možemo i da ne mora biti još bolje. Nama ne smije biti zadovoljstvo da smo bolji od njih. To možda nije ni teško. Naš cilj mora da bude da ovo društvo uvedemo u krug uspješnih i sređenih zajednica. I da mi budemo bolji ljudi. Moramo biti uspješniji i bolji ljudi. Moramo biti po tome prepoznatljivi i različiti od drugih.

SNSD nema alternativu na današnoj političkoj sceni Republike Srpske. Ja to znam. Znate i vi. Znaju drugi. Zna i narod. Jer nema snage osim SNSD-a koja je spremna i kadra da sačuva Republiku Srpsku. Ali to ne znači da imate prava da ne radite maksimalno dobro i odgovorno. Upravo suprotno, to znači da morate da radite maksimalno dobro i odgovorno.

Za uspjeh SNSD-a, za uspjeh svih nas, za uspjeh Republike Srpske, mora se promovisati odgovornost, ozbiljnost, predanost, vjera i ljubav. Ja se ne bavim politikom da bih vladao četiri ili osam godina. Ja nisam ovdje da vam se sviđam dok imam moć. Ja sam ovdje zato što hoću iza sebe, zajedno s vama, da ostavim društvo kojim će se ponositi naši unuci i praunuci.

Živjeli.